Lea Gobo

Ideja

Lea Gobo je feng shui savjetnica. Radi s privatnim domovima i poslovnim prostorima, a u suradnji s arhitektima i dizajnerima interijera. Njezina ponuda sada stoji na jednoj stvari, pa je i web trebao biti jedna stvar: izlog, ne katalog. Posjetitelj prvo treba osjetiti prostor, svjetlo i mir, a tek onda pitati kako raditi s Leom. Zato nema agresivne prodaje, a jedini korak koji stranica traži je razgovor od 15 minuta.

Drugi dio zadatka bio je jednako važan: tko održava web nakon lansiranja. Tekstove sam na početku pisao iz konteksta razgovora, a Lea ih uređuje i dalje: tekstove, fotografije, članke, preporuke i termine razgovora, bez poziva meni za svaku rečenicu. Prethodna stranica bila je na WordPressu (s Elementorom i Polylangom). Nova je custom, s CMS-om ugrađenim u isti projekt.

Realizacija

Brend prije weba

Prije prve stranice izradio sam brand sustav: boje, tipografiju, logo s natpisom, pravila za fotografiju i ton. Lea ga je pregledala 22. rujna, a izrada je krenula tek tada. Zato je specifikacija weba bila jedan dokument umjesto stotinu pitanja: svaka odluka o boji, razmaku i fontu već je bila donesena.

Web

Naslovnica ide ovim redom: video na prvom ekranu, kratki uvod, kartice Dom, Poslovni prostor i Suradnje, iskustva klijenata, traka s logotipima medija u kojima je Lea objavljivana, blog, njezine preporuke knjiga i kontakt. Stranice usluga slažu se iz istih dijelova, pa se čitaju na isti način.

Web postoji na hrvatskom i engleskom. Obje verzije žive u istom dokumentu, pa Lea u CMS-u vidi što je prevedeno, a što nije. Ono što nije prevedeno ne pojavljuje se na tom jeziku. Razgovor od 15 minuta zakazuje se izravno na stranici: kalendar je spojen na njezin Google kalendar, ne nudi zauzete termine, a razgovor dobiva Google Meet vezu. Radne sate i neradne dane Lea podešava sama.

Prvi ekran ima video sa zasebnom uspravnom verzijom za mobitel. Video i njegove opcije (isječak, veo, zvuk) Lea sama uređuje u CMS-u, pa ga može zamijeniti kad želi, a sve tehničko (pauza izvan ekrana, utišan autoplay, fotografija uz uključeno smanjeno kretanje) rješava kod.

CMS koji Lea stvarno koristi

CMS je Payload, ugrađen u isti projekt, ne zasebna usluga: jedan repozitorij, jedna baza, pa je i predaja jednostavna. Sučelje je svijetlo, na hrvatskom i složeno prema webu, ne prema bazi podataka. Lea u njemu dobiva:

• pregled uživo uz obrazac: klik na tekst u pregledu otvara polje koje ga uređuje,
• skice, povijest izmjena i kantu, a vraćanje starije verzije uvijek ide u skicu, nikad ravno na web,
• položaj teksta po sekciji (lijevo, sredina, desno ili skriven), bez slobodnog layouta, pa se dizajn ne može slomiti,
• stranicu „Tekstovi na webu” za sve što nije u sekcijama: gumbe, poruke o greškama, 404 i tekst trake s medijima, na oba jezika,
• SEO polja s brojačima znakova i pregledom kako rezultat izgleda u Googleu,
• izbornik i podnožje, blog, preporuke s knjigama, traku „Iz medija” i popis prijava na newsletter s izvozom u CSV,

Proces

Zahtjevi, novosti i pitanja išli su kroz portal klijenta. Leine izmjene stizale su kao PDF-ovi s popisom točaka po stranicama, a svaku sam prenio u zapisnik izmjena i radio na oba jezika. Od 6. listopada Lea sama uređuje sadržaj, pa prije svake promjene podataka u CMS-u provjeravam ima li neobjavljenu skicu i mijenjam samo ona polja koja izmjena traži. Prvi pregled s njom 30. rujna prošao je za smjer, boje i font, ali ne za strukturu: bilo je previše sadržaja i previše njezinih fotografija. Skratili smo stranice i prerasporedili naslovnicu.

Odluke i pouke

CMS u istom projektu, ne WordPress. Dizajn od polja po sekciji ne može se slomiti krivim blokom, a Lea ne snosi ažuriranja jezgre, tema i dodataka. Zauzvrat sam morao sam izgraditi ono što WordPress ima gotovo: smeće, povijest izmjena, skice.

Analitika bez kolačića. Pa nema ni banera za pristanak.

Nema izmišljenih odredišta. Stranice sa starog weba koje više nemaju zamjenu (usluge koje Lea više ne nudi) vraćaju 404, ostale su preusmjerene na najbliži sadržaj. Svaka fotografija u uvezenim člancima pregledana je ručno, jer ono što Lea više ne nudi znalo je ostati u slici.

Obraćanje „Vi”. Inače pišem na „ti”, ali Leina publika traži formalniji ton, pa je cijeli hrvatski web na „Vi”, a engleski na običnom „you”. Pravilo čuva test, ne pamćenje.

Što je pošlo po zlu. Sav vidljiv tekst mora biti uređiv od prvog dana. Dio teksta živio je samo u kodu, pa je Lea pitala zašto ne može mijenjati ono što sam ja mijenjao. Popravio sam to stranicom „Tekstovi na webu”, a pravilo sada vrijedi od početka svakog projekta.

Rezultat

• Dvojezičan web s vlastitim brend sustavom, lansiran 19. listopada 2026., mjesec dana nakon prvog razgovora 18. rujna.
• Lea sama uređuje tekstove, fotografije, članke, preporuke, izbornik, SEO polja i termine razgovora, bez poziva meni.
• Dizajn ostaje na mjestu: položaj teksta bira među varijantama koje sam provjerio, ne slobodnim layoutom.
• Razgovor od 15 minuta zakazuje se na stranici, izravno u njezin kalendar.

Brojke posjeta i upita ne navodim jer ih još nema: web je lansiran tek 19. listopada.